U svezi sa naslovom ovog posta želim reći nešto iz svog iskustva. Naime moji unuci su tada imali oko 10-setak i manje godina.
Kad god im se nudio odlazak na vikend, u vikend kućicu, imao sam dojam da će dobiti alergiju.. I doista, čim smo došli na vikend, u blizini je velika šuma i dosta trave i ostalih biljaka, oni bi se odmah zatvorili u sobu sa televizorom i gledali televizijski program, nisu imali alergiju.
Ako bi izašli na travu ispred vikendice odmah bi nabujali nekim ekscemima, šmrcali, kihali, natekli... i morali smo ići nazad, otići iz vikendice.
Ako nekom djetetu kažete, da mu može nešto u životu , trava, izazvati alergiju, dali je to uvijek onda odbojnost djeteta prema travi, odnosno htijenje prema životu u drugoj sredini, asfaltu, na kome je to dijete naučilo živjeti.
Nismo li našim sugestijama, našem djetetu ugradili neku odbojnost prema nekoj prirodnoj okolici, i time unaprijed sugerirali svojim mišljenjem, odbojnost, ne prihvaćanje?
Može li se to HIPNOZOM LIJEČITI?
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar