Moj susjed na rijeci Kupi, zvao se Šerif Kasu. Jako je volio ribu i bio ribolovac sa zakonskom dozvolom za ulov ribe.
Ja nisam upamtio, da je propustio svakog drugog, trećeg dana, a bio je siromah, nahraniti ribe na određenom mjestu, starim kruhom, koji je samo njemu znano, od nekuda dobijao.
No poslijedica toga je bila, da je svake subote, ulovio 2-3 kg. ribe za obiteljski ručak , subotom i nedjeljom.
Neznam koja je poruka emisije HTV1, Rijeka, more. Jeli to poruka o uzgoju ili izlovljavanju ribe iz jadranskog mora? Kada će ljudi uz obalu mora, shvatiti da ribu treba hraniti i odgajati za ulov.
Evo recimo, ja bih organizirao tri duljine na kojima bih bacao hranu ribama od starog odbačenog kruha!?. Na 20, 50 i 100 metara od obale;
prvu duljinu od 20 m od obale,nazvao bih šerif, drugu i treću liniju neka nazovu čitatelji bloga.
Ma jeste li vidjeli ptice, vrapce, golubove, vrane, koje se u jatima skupljaju na mrvicu, komad kruha koje bacite u parku Maksimir ili bilo gdje, možda na glavnom austobusnom stajalištu kod glavnog kolodvora željezničke stanice u Zagrebu!?
Možete li zamisliti male ribice koje žive na 20.tak metara od obale, što za njih znači korica kruha i zrno soli? Sol imaju a kruha, hrane nemaju. Nahranimo taj naš riblji fond i neka nam ta mudrost uvijek bude u pameti.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar