Hrvatska u EU

Razmišljam o novoj situaciji za svoju zemlju. Eto izglasali smo povjerenje EU, ljudi su znali odlučiti i što sada!? Jasno je da ne možemo očekivati neke velike novce od EU prije pristupa EU, tako kažu neki političari. Gledajući u svjetskim okvirima, državi Hrvatskoj pruža se izuzetna šansa za pokretanje investicija i razvoj proizvodnje u nekim područjima industrije, sada kad je skoro sigurno, da ćemo 1.srpnja 2013.g. postati 28.članica EU. Nastavljajući u neku ruku Titovu politiku, politiku prijateljstva u cijelom svijetu, moglo bi se očekivati da će ova nova vlada pružiti mogućnost razvoju hrvatske države, poduzimajući barem nešto što bi bilo po mojim željama: Investicije po mojim željama; Kina; u izgradnju pelješkog mosta i autoceste do Dubrovnika, kroz Crnu Goru do Albanije, tkzv. "Jonske autoceste i ulaganje u autoceste i brodogradilišta, koristeći pamet hrvatskih projekata u cesto-brodogradnji, Rusija; u izgradnji autoceste kroz BiH do luke Ploče, jer joj je to najbliži trgovački vodeni, cestovni i željeznički promet za izvoz i uvoz proizvoda potrebnih za to milijunsko tržište.Ne neću spominjati Mađarsku, Ukrajinu, Bjelorusiju i ostale bliske zemlje vezane za taj prometno vodovodno-željeznički put, Brazil, Meksiko i ostale države južne Amerike; gdje ima i Hrvata i drugih sposobnih gospodarstvenika, dobijaju ulaskom Hrvatske u EU, novi pristup tržištu EU, a da i ne govorimo o zemljama mediterana kojima se otvara obalni jeftiniji pristup za izvoz i uvoz svojih proizvoda. Japan; je već poznat na našem tržištu. Zašto ne iskoristiti novu šansu za pristup EU bilo seljenjem pojedinih industrija iz Japana ( mi smo dosta jaki u Elektronici i proizvodnji), a može se i više. Neke afričke zemlje; preko nas su bliže EU. Zašto bi Australija izostala. Pa tamo ima puno Hrvata koji su vezani ili se vraćaju u Hrvatsku i koji kao spona mogu učiniti mnogo više za razvoj proizvoda razmjene nego do sada. I da ne nabrajam! Naši političari nisu glupi da sve ovo i sami već ne znaju!? Treba upregnuti gospodarstvo, njemu podrijediti prioritet i tada će hrvatska država čak i bez EU biti osposobljena za samostalni razvoj. Pa od stoljeća 7. živjeli smo sami, probijali se kroz život, ostali skupa i danas smo priznati od EU a od 1992.g. od cijelog svijeta. pokažimo im što su izgubili u ovih 20.tak godina. Našu kulturu i naše bogatstvo! Hrvatska radna snaga je sposobna i obučena. Ako mislite da su svi školovani i obučeni radnici između 35 i 40 godina života zaboravili svoj posao i svoje iskustvo, varate se. Ljudima treba pružiti mogučnost pokazati svoju stručnost. Sve ugašene industrije, ugašena poduzeća bivše Jugoslavije, bivše Republike Hrvatske u okviru bivše države Jugoslavije, imaju svoju radnu snagu koja nije uništena. Vjerujte mi, njihovim angažmanom od oko 500. EU-ra dobili bi milijunsku radnu snagu za početnu proizvodnju i nastavno organiziranje proizvodnje. Eto ja kao nazovi političar i dipl ing. strojarske i ing elektrostruke pružam Vam mogućnost da me angažirate!? Da! Ne shvatite to ozbiljno. Govorim u ime 100-tine tisuća neangažirane stručne radne snage koja može pokrenuti i pobuditi proizvodnju nekadašnje snažne industrijske zemlje Hrvatske. Ne zaboravite, proučite povijest Jugoslavije, posebno hrvatsko proljeće 1971.g. devize, g-đu Savku Dapčević Kučar. Ocijeni će te, da je država Bivša SFRJ, bivša Jugoslavija živjela na račun Hrvatske. Uložite u Hrvatsku bez bojazni. Ovo je narod koji ne zaboravlja svoje obveze. I znate što! Od 1.srpnja 2013.g. koji je određen kao dan ulaska Hrvatske u EU, ja osobno a vjerojatno i cijeli hrvatski narod, dozvoljava Vam da kao znak identiteta upotrijebite hrvatsku šahovnicu u europskoj kulturi. Ne samo to, dozvoljavamo, da sva naša kulturna dostignuća nazovete europskim, jer smo se mi Hrvati razvijali u stolječima europske kulture.