Ono što ja stalno imam na umu, kad čujem taj poziv, je 8. svibnja 1945.g. kada su ti partizani, drugarice i drugovi, uhitili mog oca u gradu Zagrebu, u kojem je u nekom od logora nestao i ne zna se gdje mu je grob. Zapravo ja neznam bi li svake godine , išao na Jazovku, u logor Jasenovac u kome su poslije 1945.g. također stradali Hrvati ili na Blajburg nebi li se poklonio njegovoj sjeni i odao mu posmrtnu počast.
Vrlo se često pitam, hoće li na slijedećim izborima tim drugaricama i drugovima, svoje glasove dati i potomci onih 300.000 žrtava Blajburga, koje su ti drugovi i drugarice potezali i ubijali na putu od Blajburga do neznam, čuo sam do mjesta, na granici današnje Makedonije!?
Ja bih rekao j.b.s te ljude i njihov socijalizam tj (komunizam).
Molim i unaprijed se ispričavam ljudima, koji su u partizanima branili današnju Hrvatsku i mislili, da će se poslije rata 1945.g. osloboditi kraljevine Srbije i bivše Jugoslavije!.
Nema komentara:
Objavi komentar