Uspomene

U Vrdniku, jednom malom fruškogorskom rudniku, selu, gradiću, nedaleko od Rume, u današnjoj republici Srbiji, sve što je bilo, je moje. Djedovi, bake, stričevi, tete, sestrične, bratići, i danas počivaju na onom groblju blizu kupališta. Neznam, možda je groblje prekopano, kosti zajedničke skupljene u neku kesu i pokopane u bivše nezabilježene . rake.

Ostaje uspomena. Koja!?

U ono vrijeme 1946-1947.g. nastupali smo ja, Katica i Marica na Iriškom vijencu i Petrovaradinskoj tvrđavi, pjevajući uglas partizanske pjesme, mi, djeca švabske familije.

Zašto to naglašavam. Ma svi mi rođeni u dobima od od 10. godina 1945.g. imali smo samo jednu jugoslavensku državu ravnopravnih!?, naroda. Dali je to bilo tako!?

Ja se i danas, zbog političkih razloga, ne usuđujem posjetiti grobove svojih predaka, jer se nalaze u drugoj državi.

Jeste li možda i vi u istoj neprilici!?